• Sir je izvrsna namirnica u kojoj se već stoljećima uživa diljem svijeta. Dobra vij est za one koji ne podnose laktozu jest da velika većina sireva sadrži samo malo laktoze, ili e pak uopće ne sadrži.

    Mliječni se šećer razgrađuje tijekom fermentacije i zrenja sira, tako da „zreli” sirevi ne bi trebali predstavljati nikakav problem. Ipak, sirevi poput svježeg sira nisu takvi i sadrže nešto laktoze – otprilike po tri grama u svakoj porciji, u usporedbi sa 12 grama laktoze u šalici mlijeka.

    Ostavimo li netoleranciju laktoze po strani, mnoge vrste sira obiluju zasićenim mastima, stoga ih je najbolje jesti umjereno. Najbolje je stoga kupovati najstarije vrste s najoštrijim mirisom. Otkrit ćete, na primjer, da sir cheddar koji je zreo više od dvije godine ima daleko oštriji okus. To će vam pomoći da pojedete manju količinu, a da pritom zadovoljite želju za sirom. Kombinirajte ga s jabukom kako biste dobili idealnu ravnotežu okusa i sadržaja.

    Kao i većina mliječnih proizvoda, sir je dobar izvor bjelančevina, vitamina, minerala, masti i kolesterola. Također je izvrstan izvor kalcija. Prema podacima koje pruža USDA, iz jedne i pol porcije prirodnoga sira dobivamo istu količinu kalcija kao i od šalice mlijeka ili jogurta, 12 do 14. grama ukupnih masti, 9 grama zasićenih masti, 44. miligrama kolesterola, kao i 173 kalorije.

    Sto se tiče natrija, dok jedna šalica mlijeka sadrži 12o miligrama, 4.5 grama prirodnoga sira može sadržavati od 11o do 145 miligrama, a 6o grama prerađenoga sira može pak sadržavati i do 80o miligrama. Svakako vam savjetujem da izbjegavate prerađene sireve i proizvode od njih jer osim visoke razine natrija mogu sadržavati i umjetne boje, umjetne okuse i slično.
    Zapravo, velik dio popularnih proizvoda s prerađenim sirom u supermarketima nisu pravi sirevi niti uistinu u sebi sadrže sir. Proizvode se od koncentrata mliječnih bjelančevina. Zamijetit ćete da se na ambalaži uglavnom i ne koristi riječ „sir” nego nekakva izvedenica. Preporučujem vam da ih u potpunosti izbj egavate. Radije odaberite pravi sir.

    Što se tiče odabira sira, sirevi za ribanje, snažnoga okusa, kakve navodimo u nastavku, imaju daleko više okusa od mlađih sireva. To nam pomaže da pojedemo manje, a da pritom ne žrtvujemo okus.

    PREPORUČLIIVI SIREVI

    Organski nemasni svježi sir. Organski zrnati sirevi kao što e feta sir, posebice ovčji ili kozj i feta sir.
    Seljački sirevi. Ti sirevi sadrže daleko manje zasićenih masti nego sirevi koji su kruti na sobnoj temperaturi, kao na primjer cheddar, muenster i švicarski sir.

    Kozji sir, kao i kozje mlijeko, daleko lakše prolazi kroz probavni sustav, a sadrži i manje kalorija, kolesterola i masti nego njegovkravlji suparnik. Kozji je sir bogat kalcijem, bjelančevinama, vitaminom A, vitaminom K, fosforom, niacinom i tiaminom.

    Djelomično obrani sir mozzarella.

    Djelomično obrani sir ricotta. Manje masni švicarski sir ili sir jarlsberg.

    Preporučujem vam tvrde sireve za ribanje kao što je na primjer parmezan, zreli kravlji sir, kao i pecorino Romano, koji se pravi od djelomično obranog ovčj eg mlijeka. Oba spomenuta sira dodat će bogat okus bilo kojemu jelu, a čak i vrlo mala količina ima veliku moć.

    Ako volite sir za mazanje uz dimljeni losos (ipak, sjetite se zaobići pecivo). pokušajte ga zamijeniti s Neufchátelom. Taj francuski sir ima jednaku gustoću i blagi okus, ali sadrži daleko manje masti nego njegov američki rođak. Kada birate sir za mazanje i proizvode od njega, svakako pročitajte etiketu na ambalaži.

    Mnogi od njih sadrže nepoželj ne tvari koje vam ne trebaju, uključujući i stabilizatore kao što su ksantan, rogač ili guma guar, kao i konzervanse kao što je sorbinska kiselina.

Photostream